петак, 25. април 2025.

Reci ne cine ljubav

Plava belezjnica IX deo
26  Reci ne cine ljubav
Reci, reci. Ljubav je nesto drugo.
Ne zove te, ne trazji te. Daje sebe, ona je ti.
I ako te je cekala, nije te cekala. Kao da je svih godina cekala sebe. Ali nije stigla. A nisi ni ti.
Ti - njena tisina i svaka noc njenog zjivota je tvoje mesto gde je ono sto nije. Zaljubljena zjena ona. Cini secanje onim istim gestom kojim odbacuje dan.
A onda mirno. Lice punog iscekivanja, s kljucevima zapletenim u rukama. Srce titra. Iznenada razbijate se kao staklo, a bili ste mnostvo. " Ona - ja, Ti - on.
Ona - pazjljivo pretopljena za sebe - cvrsta je.
A pocelo je ovako.  " Tvoje oko,  ruke  i tvoja usta. O...Sav goris zbunjeno gledas. "Dolazis ne prekasno, rekao si tada...Moje vreme je doslo."  Malo po malo pustio si da tvoj um udje u nju.
S tihom olujom u glavi, atom secanja...Ljubav satkana izvrsnim frazama, odvaja jasnocu od sjene.
U njenim besanim nocima u ekstravagantnoj povorci tvoje secanje sortira imena zjena na tavanu njenog mozga...podseca je da ostane nekoliko koraka do tebe. Nastojeci ocima dati sto drskiji izraz prkosa. Jer jedna je od onih koje zna, "da druge dolaze i odlaze", a ona ostaje do kraja. Dve reci koje je bune, raspaljuju joj krv i teraju da se oseca sposobnom za sve : reci teske i reci nemoguce...Poput postelje  Ljubavi i sve godine njenog zjivota sto su preostale, osim ponocnog sna...Ti nisi njeno odrediste. Ti si bio jedan deo njenog zjivota.
Njeni osecaji su podeljeni izmedju maste i stvarnog lika.
A nesanica i fantazija nastavljaju se.

Нема коментара:

Постави коментар