I.1. Princ Gautama
Budistička literatura propisuje, dakako, osnivanje pokreta jednom legendarnom liku, Sakuamuniju ili siddhari, koji se u V ili VI stoljeću prije naše ere inkarnirao u liku indiskog princa Gautame ( na sanskritu, ili Gatame na pali-jeziku).
U toj legendi postoji, bez sumnje, neka istinita osnova. Ali proučavanje budističkih svetih tekstova bilo na sanskritu bilo na pali-jeziku, kao i arheološki materijal na koji se oni odnose pokazalo je da je mit o životu utemeljitelja izgrađen relativno kasno u svrhu moralonog odgajanja i prozemitizma; u svakom slučaju, bar pet stotina ili šest stotina godina nakon tobožnjeg historijskog postojanja.
Najstarija njegova biografija koju posjedujemo potječe iz I stoljeća posle. Kr. i unekoliko predhodi našim evanđeljima: ostali dokumenti, iako se smatraju za vrlo stare, ne odvode nas dalje od II -V stoljeća naše ere.
Sve što se može reći o " historijskom" Budhi, pošto je lik utemelitelja otrgnut od legende, isc
rpljuje se u nekoliko redaka.
Rođen je oko polovine VI stoljeća pr.Kr., u obitelji višeg društvenog položaja.
U svojojpočetnoj fazi kakva se očituje u odama Rig-Veda brahmanizam nam se čini kao niz vjerovanja koja se nisu mnogo razlikovala od verovanja starih Grka i Rimljana i koja su sadržavala preobražavanje prirodnih sila u božanstva ljudskog oblika (Agni, bog vatre, Aditi, Majka bogova, Varuna, bog vode, Diaus-pitar ili Zeus-pater ili Jupiter, bog otac, itd;) još prije nego što su osvojili Indiju, arijevski su narodi već bili potpuno ušli u doba robovlasničkog društva i projicirali na nebo svoje običaje i svoje klasne odnose. Njihovo posebno svojstvo bilo je postojanje stroge nepovredive i svemoćne svećeničke kaste koja se sve do naših dana održala pod nazivom brahmani ili brahmini.
Brahmansko učenje obogatilo je filozofski i metafizičkim motivima iz Upanišada, tako da je postalo nešto u biti različito od prvobitne arijevske religije. I tu se u pojmu o najvišoj duši svijeta " brahman", s kojom teži da se stopi čovjekova duša, prikovana uz tijelo koje je izvor svake boli i vezano uz teški period rada "karman", održavala težnja milijun ljudskih bića za srećom: posle neizmeničnog boravljena u paklu i na nebu, nakon mnogih života i inkarnacija, vernik se nadao da će biti oslobođen patnje i nepravde, dok konačno ne bude potpuno sjedinjen s apsolutnim.
Mladi je princ u 29. godini života napustio očinsku kuću i prihvatio siromašan asketski život, kao što su to učinila prosjačka braća iz vremena franjevačke reformacije.
Nakon niza neuspelih pokušaja Gautma je konačno primio svoje veliko " objavljenje"( badhi, ili "vidovitost") pod nekim svetim stablom čije se tradicionalno deblo još i danas prikazuje vernicima. Bit tog objavljivanja, prema najstarijim izvorima, sastojala se u "otkrivanju" uzroka boli na svijetu i puta koji treba slijediti da bi se ljude dovelo, bez obzira na društveni stalež, do apsolutnog blaženstva, N.i r v a n e, za koju se smatra da predstavlja, nakon dugog niza ponovnih rađanja, uništenje svakog osjećaja i svake želje pa otuda i svake patnje i svakog razočaranja.
Ostatak Buthina života; njegovo djevičansko začeće( kao u mitu o Kristu), iskušenje zlog duha(Mara, đavo smrti, nudi mu sve moći i sve radosti života, kao sotona Isusu u biblijskoj priči), bezbroj čudesa, telurske pojave koje prate njegovu smrt, itd. samo su plod veličanja njegovog lika kroz vekove, isto kao što je to bilo i sa osnivačima ostalih velikih religija.
Pozivajući se na neka poglavlja Diodora Sicilskog (II,35_42) i Strabana(XV,I,53-6;58-6o) još je od antičkih vremena iznošena tvrdnja da u Indiji uopće nije postojalo ropstvo. Tu tezu, koja još kruži među tradicionalistički obrazovanim orijentalistima pobija DEV RAJ u već citiranom delu I' lade anciemme,1957, Treba čak primetiti da naziv "rob" na sanskritu glasi duša, u žen. rodu da si, što je naziv za one narode sjeverozapadne Indije koje su arijevska plemena oko 1400 prije naše ere ratom pretvorili u rovobe(isp."schiovo"(rob) od "slova"
Za obaveštenja o izvorima može se konsultirati Berga, Buddha, sein leben, seine lahre seine, Geneinde (Budha, njegov život, njegovo učenje, njegova opčina) Berlin 1881, talij, prijev SOLL'OGLIO,1954. Korisno je pročitati i djelo COUZ, Le buddhisne dons son essence et son developpement, Paris 1952.
Dalaj - Lama: Duhovnost bez kvantne fizike je nepotpuna slika realnosti.
" Uopšteno govoreći, premda posroje neke razlike, mislim da budistička filozofija i kvantna mehanika mogu da idu ruku pod ruku kada je reć o njihovom pogledu na svet. U ovim sjajnim primerima možemo da vidimo slatke plodove ljudskog razmišljanja. Bez obzira na divljenja"...
Budistička literatura propisuje, dakako, osnivanje pokreta jednom legendarnom liku, Sakuamuniju ili siddhari, koji se u V ili VI stoljeću prije naše ere inkarnirao u liku indiskog princa Gautame ( na sanskritu, ili Gatame na pali-jeziku).
U toj legendi postoji, bez sumnje, neka istinita osnova. Ali proučavanje budističkih svetih tekstova bilo na sanskritu bilo na pali-jeziku, kao i arheološki materijal na koji se oni odnose pokazalo je da je mit o životu utemeljitelja izgrađen relativno kasno u svrhu moralonog odgajanja i prozemitizma; u svakom slučaju, bar pet stotina ili šest stotina godina nakon tobožnjeg historijskog postojanja.
Najstarija njegova biografija koju posjedujemo potječe iz I stoljeća posle. Kr. i unekoliko predhodi našim evanđeljima: ostali dokumenti, iako se smatraju za vrlo stare, ne odvode nas dalje od II -V stoljeća naše ere.
Sve što se može reći o " historijskom" Budhi, pošto je lik utemelitelja otrgnut od legende, isc
rpljuje se u nekoliko redaka.
Rođen je oko polovine VI stoljeća pr.Kr., u obitelji višeg društvenog položaja.
U svojojpočetnoj fazi kakva se očituje u odama Rig-Veda brahmanizam nam se čini kao niz vjerovanja koja se nisu mnogo razlikovala od verovanja starih Grka i Rimljana i koja su sadržavala preobražavanje prirodnih sila u božanstva ljudskog oblika (Agni, bog vatre, Aditi, Majka bogova, Varuna, bog vode, Diaus-pitar ili Zeus-pater ili Jupiter, bog otac, itd;) još prije nego što su osvojili Indiju, arijevski su narodi već bili potpuno ušli u doba robovlasničkog društva i projicirali na nebo svoje običaje i svoje klasne odnose. Njihovo posebno svojstvo bilo je postojanje stroge nepovredive i svemoćne svećeničke kaste koja se sve do naših dana održala pod nazivom brahmani ili brahmini.
Brahmansko učenje obogatilo je filozofski i metafizičkim motivima iz Upanišada, tako da je postalo nešto u biti različito od prvobitne arijevske religije. I tu se u pojmu o najvišoj duši svijeta " brahman", s kojom teži da se stopi čovjekova duša, prikovana uz tijelo koje je izvor svake boli i vezano uz teški period rada "karman", održavala težnja milijun ljudskih bića za srećom: posle neizmeničnog boravljena u paklu i na nebu, nakon mnogih života i inkarnacija, vernik se nadao da će biti oslobođen patnje i nepravde, dok konačno ne bude potpuno sjedinjen s apsolutnim.
Mladi je princ u 29. godini života napustio očinsku kuću i prihvatio siromašan asketski život, kao što su to učinila prosjačka braća iz vremena franjevačke reformacije.
Nakon niza neuspelih pokušaja Gautma je konačno primio svoje veliko " objavljenje"( badhi, ili "vidovitost") pod nekim svetim stablom čije se tradicionalno deblo još i danas prikazuje vernicima. Bit tog objavljivanja, prema najstarijim izvorima, sastojala se u "otkrivanju" uzroka boli na svijetu i puta koji treba slijediti da bi se ljude dovelo, bez obzira na društveni stalež, do apsolutnog blaženstva, N.i r v a n e, za koju se smatra da predstavlja, nakon dugog niza ponovnih rađanja, uništenje svakog osjećaja i svake želje pa otuda i svake patnje i svakog razočaranja.
Ostatak Buthina života; njegovo djevičansko začeće( kao u mitu o Kristu), iskušenje zlog duha(Mara, đavo smrti, nudi mu sve moći i sve radosti života, kao sotona Isusu u biblijskoj priči), bezbroj čudesa, telurske pojave koje prate njegovu smrt, itd. samo su plod veličanja njegovog lika kroz vekove, isto kao što je to bilo i sa osnivačima ostalih velikih religija.
Pozivajući se na neka poglavlja Diodora Sicilskog (II,35_42) i Strabana(XV,I,53-6;58-6o) još je od antičkih vremena iznošena tvrdnja da u Indiji uopće nije postojalo ropstvo. Tu tezu, koja još kruži među tradicionalistički obrazovanim orijentalistima pobija DEV RAJ u već citiranom delu I' lade anciemme,1957, Treba čak primetiti da naziv "rob" na sanskritu glasi duša, u žen. rodu da si, što je naziv za one narode sjeverozapadne Indije koje su arijevska plemena oko 1400 prije naše ere ratom pretvorili u rovobe(isp."schiovo"(rob) od "slova"
Za obaveštenja o izvorima može se konsultirati Berga, Buddha, sein leben, seine lahre seine, Geneinde (Budha, njegov život, njegovo učenje, njegova opčina) Berlin 1881, talij, prijev SOLL'OGLIO,1954. Korisno je pročitati i djelo COUZ, Le buddhisne dons son essence et son developpement, Paris 1952.
Dalaj - Lama: Duhovnost bez kvantne fizike je nepotpuna slika realnosti.
" Uopšteno govoreći, premda posroje neke razlike, mislim da budistička filozofija i kvantna mehanika mogu da idu ruku pod ruku kada je reć o njihovom pogledu na svet. U ovim sjajnim primerima možemo da vidimo slatke plodove ljudskog razmišljanja. Bez obzira na divljenja"...