Parmenid i Zenon - citati

Parmenid
Dva puta saznanja
Hajde, kazat ću,a ti saslušaj, zapamti reći,
koji su samo zamislivi istraživanja puti:
prema jednom biće jeste a nebića nema-
staza je(to) uverenja(koja) istinu sledi):
prema drugome nebiće jeste i nužno postoji-
to je kažem ti sasvim neprepoznatljiva staza:
ne možeš spoznati ono što nije(jer moguće nije) niti ga izreći.
...jer isto je misliti(kao) i biti.
...
Jedino opis preostaje puta
prema kome(biće postoji).
Na njemu vrlo su mnogi
znaci da je nenastalo i neuništivo biće,
jer je celovito(ono), nepomično bez završetka:niti je bilo,niti će biti, čitavo sad je, jedno neprekidno.
Herman Dils,Pretsokratovci I,str.208,211(izvod iz Parmenidove poeme)
Zenon
Zenonovi paradoksi
Četiri su Zenonova dokaza o kretanju koji zadaju teškoće onima koji ih rešavaju.
Prva je ona prema kojoj kretanja nema jer ono što se kreće mora pre doći do polovine nego do kraja...
Drugi je takozvani"Ahil". Govori o tome kako ono što je najstarije nikad u trku neće biti dostignuto od onoga što je najbrže.Predhodno, naime ono što progoni mora doći do mesta odakle je krenulo ono što beži, tako da je ono sporije uvek u nekoj prednosti...
Treći je onaj upravo spomenuti prema kojemu strela koja se kreće(zapravo) stoji.
Zasniva se na tome da se uzima kako je vreme sastavljeno od trenutka sadašnjosti...
Četvrti je onaj o jednakim telima koja se u trkalištu kreću iz suprotnih pravaca jednakom brzinom.
Aristotel,fizika( navedeno prema:Herman Dils, Pretsokratovci I, str 225,226
Još je Heraklit govorio da priroda voli da se skriva.

Princ Gautama

I.1. Princ Gautama
      Budistička literatura propisuje, dakako, osnivanje pokreta jednom legendarnom liku, Sakuamuniju ili siddhari, koji se u V ili VI stoljeću prije naše ere inkarnirao u liku indiskog princa Gautame ( na sanskritu, ili Gatame na pali-jeziku).
      U toj legendi postoji, bez sumnje, neka istinita osnova. Ali proučavanje budističkih svetih tekstova bilo na sanskritu bilo na pali-jeziku, kao i  arheološki materijal na koji se oni odnose pokazalo je da je mit o životu utemeljitelja izgrađen relativno kasno u svrhu moralonog odgajanja i prozemitizma; u svakom slučaju, bar pet stotina ili šest stotina godina nakon tobožnjeg historijskog postojanja.
     Najstarija njegova biografija koju posjedujemo potječe iz I stoljeća posle. Kr. i unekoliko predhodi našim evanđeljima: ostali dokumenti, iako se smatraju za vrlo stare, ne odvode nas dalje od II -V stoljeća naše ere.
     Sve što se može reći o " historijskom" Budhi, pošto je lik utemelitelja otrgnut od legende, isc
rpljuje se u nekoliko redaka.
     Rođen je oko polovine VI stoljeća pr.Kr., u obitelji višeg društvenog položaja.
     U svojojpočetnoj fazi kakva se očituje u  odama Rig-Veda brahmanizam nam se čini kao niz vjerovanja koja se nisu mnogo razlikovala od verovanja starih Grka i Rimljana i koja su sadržavala preobražavanje prirodnih sila u božanstva ljudskog oblika (Agni, bog vatre, Aditi, Majka bogova, Varuna, bog vode, Diaus-pitar ili Zeus-pater ili Jupiter, bog otac, itd;) još prije nego što su osvojili Indiju, arijevski su narodi već bili potpuno ušli u doba robovlasničkog društva i projicirali na nebo svoje običaje i svoje klasne odnose. Njihovo posebno svojstvo bilo je postojanje stroge nepovredive i svemoćne svećeničke kaste koja se sve do naših dana održala pod nazivom brahmani ili brahmini.
     Brahmansko učenje obogatilo je filozofski i metafizičkim motivima iz Upanišada, tako da je postalo nešto u biti različito od prvobitne arijevske religije. I tu se u pojmu o najvišoj duši  svijeta " brahman", s kojom teži da se stopi čovjekova duša, prikovana uz tijelo koje je izvor svake boli i vezano uz teški period rada "karman", održavala težnja milijun ljudskih bića za srećom: posle neizmeničnog boravljena u paklu i na nebu, nakon mnogih života i inkarnacija, vernik se nadao da će biti oslobođen patnje i nepravde, dok konačno ne bude potpuno sjedinjen s apsolutnim.
     Mladi je princ u 29. godini života napustio očinsku kuću i prihvatio siromašan asketski život, kao što su to učinila prosjačka braća iz vremena franjevačke reformacije.
     Nakon niza neuspelih pokušaja Gautma je konačno primio svoje veliko " objavljenje"( badhi, ili "vidovitost") pod nekim svetim stablom čije se tradicionalno deblo još i danas prikazuje vernicima. Bit tog objavljivanja, prema najstarijim izvorima, sastojala se u "otkrivanju" uzroka boli na svijetu i puta koji treba slijediti da bi se ljude dovelo, bez obzira na društveni stalež, do apsolutnog blaženstva, N.i r v a n e, za koju se smatra da predstavlja, nakon dugog niza ponovnih rađanja, uništenje svakog osjećaja i svake želje pa otuda i svake patnje i svakog razočaranja.
     Ostatak Buthina života; njegovo djevičansko začeće( kao u mitu o Kristu), iskušenje zlog duha(Mara, đavo smrti, nudi mu sve moći i sve radosti života, kao sotona Isusu u biblijskoj priči), bezbroj čudesa, telurske pojave koje prate njegovu smrt, itd. samo su plod veličanja njegovog lika kroz vekove, isto kao što je to bilo i sa  osnivačima ostalih velikih religija.

     Pozivajući se na neka poglavlja Diodora Sicilskog (II,35_42) i Strabana(XV,I,53-6;58-6o) još je od antičkih vremena iznošena tvrdnja da u Indiji uopće nije postojalo ropstvo. Tu tezu, koja  još kruži među tradicionalistički obrazovanim orijentalistima pobija DEV RAJ u već citiranom delu I' lade anciemme,1957, Treba čak primetiti da naziv "rob" na sanskritu glasi duša, u žen. rodu da si, što je naziv za one narode sjeverozapadne Indije koje su arijevska plemena  oko 1400 prije naše ere ratom pretvorili u rovobe(isp."schiovo"(rob) od "slova"
     Za obaveštenja o izvorima može se konsultirati Berga, Buddha, sein leben, seine lahre seine, Geneinde (Budha, njegov život, njegovo učenje, njegova opčina) Berlin 1881, talij, prijev SOLL'OGLIO,1954. Korisno je pročitati i djelo COUZ, Le buddhisne dons son essence et son developpement, Paris 1952.

    Dalaj - Lama: Duhovnost bez kvantne fizike je nepotpuna slika realnosti.
   " Uopšteno govoreći, premda posroje neke razlike, mislim da  budistička filozofija i kvantna mehanika mogu da idu ruku pod ruku kada je reć o njihovom pogledu na svet. U ovim sjajnim primerima možemo da vidimo slatke plodove ljudskog razmišljanja. Bez obzira na divljenja"...

Buda, Konfucija i Muhamed

   

Povijest religije
I. Budha, Konfucija i Muhamed

I.1.- Budzam je, pored kršćanstva i islama, još i danas jedna od triju najrasprostranjenijih religija na svijetu. Ali analogije ovime ne završavaju.
       Jednako kao kršćanstvo i islam, budizam,doktrina otkupa od boli i sveopćeg spasenja, rodio se i razvio u toku dugog vremenskog razdoblja koje je doživjelo pojavu, učvršćivanje i pad robovlasničkog uređenja između VI stoljeće pr.Kr. i VIII posl.Kr,; to je gotovo tisućljeće i pol društvenog razvoja i vjerske izgradnje koji su, ovisno o privrednim i duhovnim prilikama sredine, poprimili različite oblike.
       Najzad, i budizam se rodio kao "velika hereza", odnosno kao vjerski pokret koji se u određenom času odvojio od izvorne tradicije i razvio se samostalno; jednako, uostalom, kao drugi indijski filozofsko vjerski heretički pravac, đainizam.
       Odnos koji postoji između stare religije veda u Indiji i Budhina učenja u biti je sličan odnosu između hebrejske religije i krišćanstva. Ni budizam nije stvorila jedna osoba; Nikao je iz društvenih i duhovnih prilika koje su mu omogučile prvi mealoški i organizacioni razvoj.
     l. Treba pregledati staru, ali uvek zanimljivu monografiju  od A Bollinija il Jainismo Venezia 1915(II izd. Lanciano, Carabba,1922.)
     2. L' Inde ancienn et la Civillisation idienne, priredili P MOCCAN-OURSEL,H.DEWILLMAN-GRABOWSKA i PH.STEREN, Paris, Albin Michel, 1915("L' evolution de I' humanite'", XXVI).

    Buda doslovno znači "budni"," onaj koji je budan " i odnosi se prvenstveno na Sidartu Gautamu,
indiskog mudraca koji je živeo oko 500 godine p.n.e, koji je doživeo prosvetljenje i podučavao ljude kako da postignu isto.
     Postoje mnogo Budinih izreka koje su ostale zabeležene.
     Evo nekih od njih.

1. Ono što jesmo rezultat je onoga što smo misli. Um je sve.Što mislimo to i postanemo.
2. Zlodela nastaju zbog uma. Ako promenimo um moguli zlodela opstati?
3. Ma koliko da svetih reči pročitate, ma koliko da ih izgovorite, kakvo dobro od njih ako ne delate po njima?
4. Mir dolazi iznutra. Ne tražite ga van.

Teleologija - pojam

       Teoriske osnove individualne psihologije
      Alfred Adler
 2. Teleologija - pojam

     Pod uticajem filozofskog rada Hansa Vajningera i njegovog dela "Filozofija-kao-da-", Adler je usvojio filozofsku doktrinu idealističkog pozitivizma.On je Vajningerovo negiranje krutog determinizma preneo na svoja teorijska razmatranja.
     Nasuprot Frojdu koji je naglašavao snažan deterministički uticaj konstitucionalnih činilaca i doživljaja ranog detinstva na ličnost. Adler se saglašava sa idejom da su ljudi više motivisani očekivanjima od budučnosti nego događajima iz prošlosti.
     Tu se ne radi o verovanju u sudbinu i nužnu predodređenost, već o tome da ovde i sada postoji subjektivno ili duhovno kao težnja(ideal) koji određuje sadašnje ponašanje.
     Ovi fiktivni ciljevi su zapravo subjektivni uzroci psiholoških događaja, ideal ili krajnji cilj kome se teži, a koji je nemoguće ostvariti,je podsticaj težnje ka savršenstvu. Onda kada to stvarnost zahteva, osoba od  ovog ideala može odvojiti "svoje Ja"

      Stvaralačko Ja kao vladar celokupne ličnosti
     
     Objašnjenje ovog pojma predstavlja krunu Adlerovog teorijskog rada. On stvaralačko Ja opisuje kao "Jedinstvenog, doslednog vladara celokupne ličnosti čoveka."
     Stvaralačko Ja je posrednik između stimulusa koji deluje na čoveka i njegove reakcije na te stimuluse. Učenje o stvaralačkom Ja postulira da ljudi sami grade svoju ličnost od onoga što su nasledili ili stekli iskustvom. Stvaralačko Ja daje smisao životu, obezbeđuje cilj i sredstvo da se dođe do tog cilja.
     Adler je svest smestio u središte ličnosti i na taj način postavio temelje psihologije usmerena na "Ja". Ljudi su svesna bića, svesna svog ponašanja i razloga tog ponašanja, sopstvenih nedostataka i ciljeva. Kao samosvesne individue planiraju sopstvenim postupcima uz punu svest o značenju tih postupaka.
     Ovo je opozitno stanovište psihoanalizi koja je ulogu svesti minimizirala i dodelila joj ulogu nevidljivog ostrva u moru nesvesnog.
     
      Izvori:
      Adler, Poznavanje čoveka, Divit(1999.)

Religija

       
 Ambrogio Donini, autor "Pregleda povjesti istorija" napisao je dosad više rasprava i knjiga iz oblasti povjesti religija. Autor je široko zahvatio svoj predmet. Kada je govorio o rađanju religije analizira primitivne ljudske zajednice, kult mrtvih i magiju,postank pojma nadnaravnog klasni karakter čudesa i posebno se zadržava na problemima "totema" i "tabua", na animizmu i fetišizmu. Zatim prelazi na religiju robovlasničkog društva. Govori iscrpno o religiji starih Egipčana, njihovim pučkim mitovima i službenoj vjeri, o "misteriji" Izide i podrijetlu Božica. Prelazi na religiju Asiraca i Babilonaca, zaustavlja se naročito na mitu čovjeka i njegovom padu na politeizmu i monoteizmu, koji su se kod njih razvijali.
       Po svojoj temeljitosti, preglednosti, jasnoći i zanimljivosti njegova knjiga spada među najbolja djela o povjesti religije koja su napisana na osnovu njihovih istraživanja.

       Religije Antičkog Robovlasničkog Društva: Egipat (kratak osvrt)
       Samo nam toteizam u svojim deferenciranim oblicima kulta životinja, drveća i prirodnih pojava objašnjava postanak vjere u Egiptu.
       Nije slučajno što se ova najstarija božanstva egipatskog panteona prikazuju u životinjskom obliku: soko(Hor), ovan(Hmem), govedo(Hap, Apis u Memfusu), bik(Aton), krava(Hator), ovan(Amon u Tebi, Horsafist u Herakleopolisu: Oziris u Mendesu:u delti Nila), šakal(Anubis, kojeg su Rimljani zamenili sa psom), smeđ sup(Nekhebt), mačka(Bast), krokodil(Sebek), zmija(Set), lav, skorpion itd...

       Sunčeva reforma Amenofisa IV
       Od svih starih božanstava, koja su u određenom času svog razvoja poprimila karakteristike sunčevog božanstva do polovine drugog tisućljeća prije naše ere izbila su na površinu tri: to su: Heliopoliski Ra ili Re, tebanski Amon i Aton ili Aten iz nekog mjesta nedaleko od današnjeg sela El-Amarne, a prikazuje se kao kult iz koga izlaze brojne ruke(sunce sa svojim zrakama).
      Odmah nakon političkih obrta koji su usredotočili vlast u rukama tebanske dinastije, jedna isto tako stroga hijerahija učvrstila se na nebeskom dvoru. Amon podjarmljuje druga veća božanstva i prisvaja obilježja njihovih kultova. Tebansko i heliopolsko svečenstvo pjevat će odsad u slavu Amona-Ra,  pretka božanske dinastije, oca bogova i ljudi, koga će Grci poistovetiti sa Zeusom.
       Pod znacima svoga boga odbili su faraoni tebanskog carstva najezdu Hiksa, nomadskih plemena, vjerovatno podrijetlom iz Azije i proširili su granice sve do Siruje: Tutmes III uzdigao je velikog svećenika boga Amona-Ra na položaj glavara kraljevske religije i dao mu sudbenu vlast nad Klerom svih ostalih mjesnih božanstava. Veliki deo ratnih zarobljenika bio je kao roblje žrtvovan bogu odnosno svećenicima.
       Ogromna imanja, po opsegu veća od trećine površine Egipta, podeljena su hramovima zajedno s prostranim šumskim, poljskim i trgovačkim posjedima u Etiopiji, Palestini i Libiji
       Moć svećeničke kaste postala je tako velika da je ugrozila i samog faraona. Da bi učvrstili svoju vlast, Amenofis IV(1375-58.pr.Kr.) pokušao je svrgnuti s prijestola Amona-Ra, nadomjestivši ga kultom Atona, jednog drugog sunčevog božanstva, kao jedinom državnom religijom.
       Amenofis IV preselio je prijestonicu iz Tebe u jedan kraj četiri stotine kilometara udaljen, u srednjem Egiptu, u pustinji i nazvao je Akhetaton, odnosno "obzor Atona." Da bi izbrisali ime Amona-Ra dao je sagraditi raskošne hramove bogu sunčevog kulta i zatro je svaki trag stare religije, zatvarajući Njeno svećanstvo i sakateći njene spomenike, ne isključivši ni one koje je u Karnaku i Luksoru podigao njegov otac Amenofis III: prema zakonima magije uništiti ime znači uništiti i osobu koja ga nosi. I on sam je svoje ime, koje je značilo "odmor Amona" promenio u Eknaton "duh Atona."
       Ostao je jedan književni dokument izuzetne vrijednosti: Himna suncu, pripisano upravo Eknatonu.
       Božanstvo se slavilo kao jedino i nenadmašivo, kao stvoritelj svega što postoji riječima.
      
      Lijep je tvoj izlazak na nebeski svod
      O živi Atone,začetniče života!
      Kada se ti pojavljuješ s krajnjeg nebeskog istoka
      Svaka zemlja puni se tvojom ljepotom...
      Tvoji zraci grle sve što si stvorio!
      Ti si vezao uza se svijet svojim najmilijim dijetetom!
      I kad si daleko, tvoji zraci ne napuštaju zemlju,
      I kad si u visinama, nitko ne pozna tvoje puteve...
      Ti si u mom srcu,
      Nitko drugi te ne pozna
      Osim tvog sina Eknatona.
      Ti si mu otkrio svoje planove i svoju moć

I to zna

          

                               XIII. iz plave beležnice
                                Postepeno Ti

       ... Usred vatre, banu međ njih  tihost.. iznad vremena poput ogrlice posle oluje s'osmehom čeka i gleda, sva jutra i večeri njena... nekdašnji zanos... Na ostacima tajne koja reč  ne može izustiti...I,kojoj su kiše i vetrovi  potrali trag, govoraše "Ja ne govorim sve", iako  ni sama nije sasvim znala šta zna ? - ali  znao je On(onaj),  što gubi... I umesto njega reče glasno"U redu, gospodine... sledeći put biće bolje" Doviđenja do kasnije bio je pozdrav koji je značio rečeno...a onom koga se sečala (to ti bi) kao da je htela da poveri neku tajnu, uz obećanu reć? Koju još uvek  vremonom plaća. I uzdišući sa svojim drugim ja bar se nada,  svetlosti  uzburkanih talasa pre mraka u hodu časovnika ... da doći če sutra s' neznanim u ritmu ubrzanog daha s' govorom koji nagoni volju da diše i živi . A reči će bez obaziranja i bez skretanja...licem uz lice s uzbuđenjem  privući, neizrečene misli i skrivena osećana. I ne, ne govori ništa, drugoj strani nemoćne sanjive žudnje kad se približi, hoda samo sporo....Ili pak u nastojanju da zaustavi tok svojih pogrešnih misli u tvojim zgusnutim očima...Ili sad da put bude lakši ne može da Te(tebe) prepozna ni po liku ni po imenu?I tako  s izboranim lice u želji da nikad ne stane, odlazi neodređenom alejom vremena i nagonski Ona uzbudljivom brzinom u jednom trenu  se ispravi ...i s' belom kosom, bez čuđenja, sigurna da živi život... sazna koliki nemir ne zbog njegovog(tvog) odsustva pri oštroj svetlosti  nosi,  zanesena svetlost njenih očiju i sa poluotvorenim usnama ..  ponese svu svoju bogatu prošlost u sebi...
       I tad...Onako kao juče...postoji tišina što traje...Al' "Ti",kao  što si nestao tako je i "On"došao - bez najave...bez pozdrava i rukovanja...Igrajući joj oko uha golicljivu igru sa rečima danas...I promuklim glasom reće "Ja Neko", Danas i sutra zalog sam pravi  za ono prekosutra novom nagomilanom oblaku, što  se javi ...Ipak stani zastani oporo sećanje,"tebe" htela je da pita... još odiše tobom tišina u vrtlogu vremena...Tišina toliko nedostižne misli sudarajući se,s tobom što  je dodirnu na dva koraka  od nje i sasu na usnama svu toplotu njenog straha. I u potmuloj tišini, tišinom odjeknu šapat reči sledećeg dana...Sa teškim uzdahom smekšan pogled...Al' tad Ona  je već znala da sramežljivom ženskom rukom hvatala je predhodne godine svaki dan, i poklanjala "njemu"(tebi) dok druge pored njega,(tebe) blizinom dođoše i zbog skorog odlaska On(ti) ih prati...Al' dan već star iza njih bi...I "On"(ti) ... ne hte da shvati da je ona tražila tišinu ...A da si "Ti" kasnio na dugom...dugom putu juće ka "njoj"... 

Kad nje nema

                                  

slikar,Pikaso

                                XII.    iz plave beležnice
Gde bi pesma
Usamljenoj čudi
Ljubav uzdisanje
A da i ne trepnu
Osjajem svetlosti
Radosno sećanje.

S one strane kruga
Pobednik samoće
Nedohvatnom rukom
Noću al' bez buke
Steže u tišini
Skrivenu lepotu
Prohujalih dana...

Dodir sna

slika sa fb.

Ti, potpuna tišino                                       
Ti daleki trenu                                                
Ti s ljubavlju slepom
Ti novo pamćenje
S visinom u letu.

Sva tvoja daljina
U igri većeri
Noću al' bez buke
Drugačije dugo
Na ivici srca
Stoji u tišini.

Sad, Tamo i Tu
I ove većeri
Sa dodirom vetra
Sve tvoje godine
Na vratima
srebrnim i zlatnim
Svuda oko tebe,
Tvoj koračaj lagani
Vreme obrušava
S'pesmu o ljubavi,
I...dodirom  sna...

 

  Plava beležnica - sećanje

S večeri

slika, Miloša Petrovića sa fb.

Dok misli lutaju
skrivene čutanjem
zgusnuta tišina
uz žižak treperiv
baš u Tebe gleda.

Al' Ti, osta tamo
mirno i sa senkom
i onim što jesi
okrznu i sinu
pogledom u drugu
želju što te čeka.

Igra u tebi

                

                                   iz plave beležnice
                                     ...sećanja...     
IX.

Neumorni ritmu
u beskućnoj seni
na zvezdanom nebu
strasne violine igraju u tebi.

Šapatu beskraja
izađi napolje
niz tamni basamak
hoću da te gledam 
S kraja na kraj noči.

Prostoru raskoši
Laskavo nestalni
čudesni treptaju
Slapu mesečine
magični svirači
na nebu ti tkaju
Stazu  ove...noči...