osečanje-čin pojedinca.
Voleti a ne biti voljen, je sukob sa samim sobom.
Individua, u tom slućaju formira cilj da razreši postojeći sukob.
Tom prilikom pribegava akciji koja je povezana kao niz u vremenu. Razrešavanje sukoba shvata kao moć.
Moć je isto što i vrlina, nemoć isto što i porok-nesposobnost.
Svoj indentitet ne želi da dovede u pitanje.
Svoje-Njegove, mentlne i emocionalne reakcije, prilagodjavanjem nekom ili nečem drugom smatra da bi
je vodilo ka emotivnoj i duhovnoj sterilnosti.
Verujuci pribegava da je duhovno osecanje ono pravo i ćisto što če "nju-njega-njih" održati, dati snagu
da nastave dalje i razreše medjusobni sukob.
Ne želi da misli da su ipak,"priče,slika,stihovi,ispisano i nedorečeno, sve se pretvara u san, sve je
imaginacija.
Obostrana vera j ta koja održava "njega-nju".
Ljubav, ta nevidljiva sila vodi nas dalje, jer mi verujemo u nju'?...
Plamen koji raste je "ljubav".....
Нема коментара:
Постави коментар