Pol Elijar - Poezija

        

slikar, Mark Šagal

"Rodjen sam da te upoznam
          Da ti dam ime koje ti pripada
          Sloboda."

         Pol Eluard (Pol Elijar), predstavnik prve generacije Francuske nadrealističke poezije, rođen je 1895. godine U Sent Denisu u blizini Pariza.
         Iako po poetskoj orijentaciji nadrealista (uz Aragona,  Soupoulta,  Bretana...), Eluard je najpoznatiji po svojim ljubavnim stihovima, oslobođenim patosa, sa tako iskrenim i dubokim emocijama da je do danas ostao jedan od  najomiljenijih pesnika ljubavi. Još jedno osećanje i ideja koja dominira u Eluardovoj poeziji je sloboda (što je već tipično za nadrealizam), kao posmatranje stvari i pojava iz drugog i drugačijeg ugla,  što je najočitije u njegovoj čuvenoj pesmi "Neprijatno ružna"( eng. Barely Disfigured),  a kod nas najpoznatija pod naslovom "Dobar dan tugo"  Navedena pesma poznata je kao moto prvog romana istovetnog naziva "Dobar dan tugo" još jednog Francuskog pera književnice  Fransoaz Sagan.
         Pol Eluard je objavio preko 70 knjiga, među kojima su najpoznatije zbirke poezije: "Umreti od Neumiranja",  "Prijestonica bola",  "Javna ruža",  "Moći sve reći",  "Feniks"...
         Predstvanci nadrealizma ( Fran. Surrealisme)  su temelje za svoj izraz pronašli u psihoanalitičkoj teoriji Sigmunda Freuda.
         Suština je bila osloboditi nesvjesno, a logiku i razum držati pod kontrolom.  U procesu stvaranja nadrealističkog umjetničkog djela poželjne su bile vizije,  halucinacije i doživljaji iz snova,  jer je vladalo uvjerenje da se samo putem nesvjesnog može dosegnuti prava stvarnost.  Takosu nadrealistički pisci ( prvenstveno Eluard i Breton) počeli " automatsko pisanje", koje je u poeziju podrazumevalo spontano nizanje misli i osećanja.


                     Istovjetnost
Ja vidim polja i mora istim danom obasjane
                 nikakve razlike nema
          Između pijeska koji drijema
               Sjekire na ivici rane
          Tjela kao kite rascvjetane
I vulkana zdravljaJa vidim ubitačnu i dobru
        Gordost koja traži svoju sjekiru
I tjelo koje s punim prezirom uživa svoju slavu
         Ja vidim ubitačni i očajni pijesan
      Koji se vraća na svoje početno ležište
              I zdravlje koje sanjari.

Drhteći vulkan kao razgolićeno srceOd pohlepnih ptica barke pozobane
       I svetkovine bez sjaja bolove bez odjeka
           Lica oči kao plijen sjenke
              Smijeh kao raskršće
      Polja more dosadu kruženja nema kule
  Kule beskrajneVidim čitam zaboravljam
Otvorenu knjigu svojih zatvorenih prozora