I povjest

  
 

I/3. Arabija prije Muhameda
      
         Jedno od najstarijih plemenskih božanstava, Hubal, koje je u Meki imalo veoma štovano svetilište cilj velikih hodočašća, počelo se nazivati Allah, to nije vlastito ime, već skraćenica arapske riječi al-I lah, odnosno "svemogući", bog u pravom smislu riječi, u potpunosti srodan i po etimologiji starom biblijskom Ha-Elo-himu.
         Tradicija je oko Muhamedove ličnosti sazdala brižljivo izgradjeno zdanje koje ga prikazuje kao da je još od početka bio svijestan svoje Misije ujedinitelja arapskih plemena pod žezlom jedne nove vjere, kadre da obuhvati sve vidove života od političkog do moralnog, od obiteljskog do pravnog, ekonomskog i vjerskog.
         Koran
         Prve manifestacije "objedinjavanja" bile su povjerene svetoj knjizi muslimanskog svijeta, koranu, koji je preveden na više od 40 jezika i koji je, dok se nije rasprostranila socijalistička literatura bio možda najčitaniji od svih knjiga koje su ikad bile napisane i duboko povezane s cjelokupnim načinom života naroda arapskog jezika.
         Koran u obliku u kom je došao sve do nas, podijeljen je na 114 sura(poglavlja) različite duljine i različitih književnih stihova. Najdulja je II sura, sastavljena od 286 stihova bogatih rimama i pjesničkim asonancijama, koja slijedi nakon liturgiskog i obrednog uvoda: najkraće su 102, 1o8 i 110 svaka sastavljena od samo po tri stiha one vjerovatno pripadaju najstarijem razdoblju prorokova pripovjedanja. Konačno sastavljanje korana obavljeno je u tri navrata: 632, nekoliko mjeseci nakon Muhamedove smrti; učinio je to Abu-Bakr, prorokov kalif( ili namjesnik): zatim pod Osmanom trećim naslijednikom, od 644-665; i, konačno na početku VIII stolječa, kada se nova religija već razdvojila na dvije velike grane koje postoje i danas: na šiite i sunite(odnosno na tradicionaliste i novatore).
        Korišćena literatura
        l7. Michelongelo Gud,Storia e cultura degli Arabi fino alla morte di Moametto, Firenze, Sansoni, 1951("Biblioteca Enciclopedica Sansoniana", br.16) To je djelo moralo obuhvaćati čitavu političku i vjersku povjest arapskih naroda ali je ostalo nedovršeno zbog autorove smrti. Pred više od pola stoljeća, u Italiji je L. Caetani sakupio i komentirao izvore pomoću kojih se mogao rekonstruirati Muhamedov živopis, Annali dell' Islam, I-II svez., Milano, 1905-1907 treba pogledati i djelo: M. Gaudefroy-De-Mombynes, Mahomet, Paris, 1956(značajna studija od preko 700 stranica, s upotpunjenim bibliografskim podacima).
      Opširne bibliografije donijeli su: Pierre Roudot, L'Islam et les  Musulmans d' aujour-d'hui, Paris, Editions de L'Orante, 1958,str,329-335;Jean-Paul.Roux.L'Islam en Asie, Paris, Payot,l958("Bibliotheque Historique"). Treba pogledati i F. Gabrieli, Il Risorgimento arabo, Torino, Einaudi, 1958,
       Vidi dopise koje je iz Kaira slao Enrico Emanuellli, La Stampa, Torino, 24. srpnja 1958, str.3.
        Pregled povijesti religija.